Tišina

Dobrišu Cesarića se, prema društvenom sloju kojemu je pripadao i koji je u njegovoj lirici razmjerno najzastupljeniji, s pravom svrstava u mali svijet predratnoga zagrebačkoga građanstva. On je u svojim pjesmama zabilježio i njegove nedostatke i njegove pozitivne strane koje je nosio i osjećao u sebi.
Uz književne povjesničare, koji pjesnike razlikuju da bismo ih bolje razumjeli, i čitateljska je publika, koja razlikuje vrednujući, odvojila Cesarića od većine njegovih neposrednih prethodnika i suvremenika te ga nastavila čitati i nakon njegove povijesne epohe.
Osim pjesama Dobriše Cesarića, ova knjiga sadrži i autorove memoarske zapise: Moje osječko đakovanje, Prije trideset godina i Sjećanje na Gorana.
Dobriša Cesarić rođen je u Slavonskoj Požegi 10. siječnja 1902.godine. Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu i četiri niža razreda gimnazije. U jeku Prvog svjetskog rata dolazi 1912. godine u Zagreb gdje završava gimnaziju, a poslije mature 1920. godine upisuje filozofiju. Kratko vrijeme radi u zagrebačkom kazalištu, a zatim dugo godina kao knjižničar u Higijenskom zavodu, da bi poslije Drugog svjetskog rata radio kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora.
Umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine.
Bio je član Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti.